Zašto minimalizam

Zašto minimalizam

Kada sam počela razmišljati o tome kako da uvedem više reda među stvari koje posjedujem prvo sam posegnula za kupovinom. To mi se činilo kao jedino i logično rješenje koje mi je trebalo pomoći u organizaciji. Ustvari, to je bio jedini način razmišljanja za koji sam znala. Kupit ću kutije u koje ću lijepo rasporediti stvari sa kojima ne znam kuda bih i sve će lijepo izgledati, bit će red, znati ću gdje je što i lako ću pronaći kada mi bude trebalo. Kupit ću i još jedan ormar za odjeću jer su postojeći bili krcati i riješit ću i taj problem.

Ali i dalje sam osjećala da to nije ono što mi treba i što me čini zadovoljnom. Iako mi sve te stvari nisu bile na vidiku, znala sam da su tu negdje, osjećala sam ih. Taj konstantni osjećaj preplavljenosti me gušio i dalje sam bila u potrazi za rješenjem. Iako je prostora za pohranu bilo više, i stvari je bilo sve više i stalno ih je bilo potrebno preslagivati reorganizirati kako bi se održavao red. To nije bilo ono što sam željela. Nisam željela toliko vremena i energije posvećivati pospremanju stvari.

Na pojam minimalizma naišla sam sasvim slučajno. Što sam više čitala, sve više sam se pronalazila u pričama ljudi koji su krenuli tim putem i sve mi se više činilo da bi minimalizam mogao postati i moj put i stil života. Razmišljala sam odakle početi, ali nikome nisam pričala o tome. Jer svi koje me poznaju bi se sigurno nasmijali i ne bih ih mogla kriviti zbog toga. Pa kako netko tko ima 40-ak pari obuće može biti minimalist?

Osim toga, glavne asocijacije na minimalizam su obično prazni bijeli prostori, geometrijski oblici i pomalo neobični ljude koji u njima žive. Moram priznati da bi prije nekoliko godina to vjerojatno bilo i moje razmišljanje. Ali što sam više ulazila u bit minimalizma, sve sam više shvaćala da se radi o zabludi. Minimalizam i minimalistički način života ne znače posjedovati samo madrac u čisto bijeloj sobi. Shvatila sam da minimalizam nije povezan samo sa stvarima i sa posjedovanjem, nego je to način razmišljanja, promjena prioriteta, shvaćanje što je zaista bitno i što čovjeka čini sretnim i ispunjenim.    

Da, raščišćavanje fizičkog prostora oko mene bio je prvi korak, ali kroz taj proces puno važnije promjene događale su se u meni. Minimalistički način života nije ograničen samo na raščišćavanje viška stvari. Kao prirodan dio procesa događa se prozračivanje svih dijelova života: pretrpani rasporedi, pretrpani poštanski sandučići (e-mail),

Iako sam tek na početku svog puta, minimalizam mi je mijenja način razmišljanja. Ono što sam već na početku shvatila je da minimalistički način života sa sobom nikako ne bi smio nositi nelagodu. Bilo kakav osjećaj da si nešto uskraćujete, da se odričete nečega čega ne želite i da na silu živite život koji vam ne odgovara su znakovi da nešto nije u redu.

Minimalizam ne znači odricanje i prisilan život sa što manje posjedovanja. Minimalizam znači život sa onoliko koliko je DOVOLJNO, sa onim što nam treba, čini nas sretnim i pričinjava nam zadovoljstvo bez potrebe za trošenjem energije na nebitno. Kada mi se dogodio taj “klik” u glavi sve dalje je bilo puno lakše.

Bit minimalističkog načina života je otkriti ono što nas zaista ispunjava i usrećuje, usredotočenost na ljude, a ne stvari oko nas.

Naravno, kao u svemu, tako i u minimalizmu postoje razne struje. Najstrastveniji zagovornici minimalizma odlučili su se na život sa maksimalno 100 stvari. To znači da ukupan broj svih stvari koje posjeduju ne prelazi brojku 100. I to se odnosi na sve: odjeću, kuhinjski pribor i pomagala, kozmetičke preparate, elektroničke uređaje, knjige, stvari za osobni higijenu, namještaj, predmete za kućanstvo…Ja osobno to ne bih mogla i za sebe to smatram neizvedivim pogotovo ako uzmem u obzir da imam troje djece. Ali ako je to za nekoga način života po njegovoj mjeri, apsolutno podržavam.

Čitajući razne članke i blogove i minimalizmu, odlučila sam poslušati najčešći savjet na koji sam nailazila: treba početi polako.

Ja sam pronašla svoju mjeru koja mi trenutno odgovara, znam što želim, a polako, korak po korak,  otkrivam i kako da to napravim. Za sada bih se nazvala umjerenim minimalistom, ali preda mnom je uzbudljiv put i radujem se da vidim gdje će me odvesti. Koja su Vaša razmišljanja o minimalizmu?

Da li ste se već susreli sa minimalističkim načinom života ili pokušali živjeti minimalistički?



Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *