Kako je minimalizam promijenio moje navike kupovanja

Kako je minimalizam promijenio moje navike kupovanja

Gledajući ljude oko sebe, primijetila sam da nas većina živi sličnim životima po istom uzorku – što više imaš, to više vrijediš. Ljudi možda o tome ne razmišljaju na svjesnoj razini, ali podsvjesno svi funkcioniraju slično. Kupuju stvari iz navike ne razmišljajući previše o tome jer nam je to duboko usadilo naše konzumerističko društvo. Puno manje promišljanja se posveti tome koliko nam je ta stvar koju želimo kupiti zaista potrebna, koliko zadovoljstva će nam donijeti i koliko dugo će nam trebati, a puno više energije se uloži u pronalaženje načina kako i na koliko rata da ju kupimo.

U našoj kulturi kupovina je češće navika nego potreba.

Sa svih strana bombardirani smo reklamama za nove proizvode, obasuti smo super prilikama koje bi bilo šteta propustiti, trendovi se mijenjanju iz dana u dan, mi smo u stalnoj utrci za ispunjavanjem svih tih zahtjeva koje nam okolina nameće, a da često to niti ne primijetimo.

Naravno da niti sama nisam bila iznimka i funkcionirala sam na isti način. Kupovanje novih stvari, bilo za kućanstvo, bilo za djecu ili odjeće za mene uglavnom je bilo bez promišljanja. Kada bih vidjela nešto što mi se sviđa, najčešće bi to i kupila bez puno razmišljanja o tome da li mi taj predmet, bez obzira o čemu se radilo, zaista i treba. Naravno, sve u okvirima onoga što si mogu priuštiti. Iako, nerijetko bi ta kupovina bila i na rate, unatoč tome što se najčešće radilo o stvarima koje mi nisu bile neophodne. I ne samo da mi nisu bile neophodne, nego se češće nego što bih željela priznati dogodilo da sam kupila nešto što ne samo da mi nije bilo neophodno, nego toliko nepotrebno da tu stvar uopće nisam nikad kasnije koristila.

Vjerujem da nisam jedina koja je ponekad kupovala stvari koje joj se sviđaju ili su jednostavno u modi, ali se uopće ne uklapaju u osobni stil, bilo da se radi o uređenju interijera, odjeći ili čak i hrani. Takve stvari obično su završavale negdje u ormaru/ostavi/garaži jer ih nikako nisam uspijevala upariti sa ničim što sam imala ranije i što sam zaista i koristila. Ponekad su ti predmeti bili neki budući stil koji sam željela postići, ali to se nikad nije dogodilo jer to jednostavno nisam bila ja.

Ali nisam se time previše zamarala. Jer kupovina je dio naše kulture.

Najveća promjena koju je minimalizma napravio u mojim navikama kupovanja je promišljanje.

Razmišljajući o dosadašnjem načinu kupovanja, shvatila sam da mi je zadovoljstvo koje mi je takvo impulzivno kupovanje bez plana pričinjavalo bilo vrlo kratkog daha. A sve češće me ostavljalo sa osjećajem krivnje što sam kupila nešto što mi ne treba. S obzirom da sam duže vrijeme razmišljala o tome i tražila način da to promijenim, minimalistički način razmišljanja prilikom kupovine mi nije bilo teško usvojiti.

S obzirom da većinu stvari koje su neophodne u kućanstvu ustvari već imam, tim mi je lakše bilo osvijestiti koliko mi toga ustvari nije potrebno.

Stoga si sada prije svake kupovine postavljam sljedeća pitanja:

  • Zašto mi je to potrebno?
  • Da li mi je STVARNO potrebno?
  • Gdje će stajati?
  • Koliko dugo će mi trebati?
  • Koliko dugo će trajati?
  • Koliko dugo ću biti sretna zbog ove kupnje/koliko dugo će mi biti drago da sam to kupila?
  • Da li to kupujem samo zato jer je u modi ili mi se zaista sviđa?

Savjet za razmišljanje prije kupovine nije otkrivanje tople vode, ali nekako se dogodilo da se toga najčešće ne sjetimo.

Od kada sam počela pomnije razmišljati prije kupnje i postavljati si ova pitanja, puno rjeđe se događa da doma donesem nešto što mi ne treba. Naravno da ponekad podlegnem iskušenju, ali iz mog dosadašnjeg iskustva, promišljanje o svrsi prije kupovine zaista znači kupovinu stvari koje nam trebaju, koje ćemo koristiti i koje ćemo voljeti.

Koje su vaše navike kupovanja? Kupujte li svrsishodno ili iz navike?



Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *